Samoregulacija je sposobnost upravljanja i kontrole nad vlastitim ponašanjem, mislima, i njihovo mijenjanje u skladu sa zahtjevima situacije.Dobra samoregulacija kontrolira impulse da dijete npr. ne udari prijatelja jer mu je uzeo autić.
Kako djeca rastu i razvijaju se, razvijaju se i vještine samoregulacije, a imperativ je da dijete ima mogućnost reguliranja reakcije na emocije poput frustracije ili uzbuđenja; da se smiri nakon situacije koja ga je uznemirila; da se fokusira na zadatak; da usmjeri pažnju na novi zadatak i da usvoji ponašanja koja će mu pomoći da se slaže s drugim ljudima (uključuje npr . dijeljenje s drugima).
S vremenom, dijete koje ima teškoće samoregulacije često može imati povezane teškoće povećane tjeskobe ili stresa; teško ili neprikladno ponašanje; i slabija sposobnost interakcije s drugima.
U grupnim radionicama često koristimo strategije za učenje i poboljšanje vještina samoregulacije.
Neke od strategija koje koristimo su:
-učenje prepoznavanja i razlikovanja različitih osjećaja kroz igru ( puzzle, čitanje slikovnica, proučavanje izraza lica i emocije u ogledalu…)
-učenje izražavanja osjećaja na različite djetetu primjerene načine ( verbalno izražavanje, pisanje pisma, crtanje, korištenje komunikacijskih sličica…)
-uklanjanje distraktora (smanjivanje vizualnih i auditivnih distraktora u mirnom kutiću)
-tehnike disanja
-slušanje umirujuće glazbe
-igranje uloga (npr. Igra kazališta) ili pričanja priča (uključujući vizualna pomagala) kako bi se poboljšalo djetetovo razumijevanje društveno prihvatljivog ponašanja i međuljudskih vještina
-razvijanje komunikacijskih vještina
-fokusiranje na unapređenje drugih važnih vještina kao što su rješavanje problema (npr. korištenje zagonetki, labirinta), fokus (npr. igre s kartama, razvrstavanje ili organiziranje)